1.)
UVOD
Procesi
prerade kože ne pripadaju suvremenim tehnološkim otkrićima već datiraju u
povijest od prije nekoliko tisuća godina. Kako je čovjek lovio životinje
isključivo radi hrane, kožu je morao odvojiti oštrim predmetima. Ljudi su
upravo takvu neobrađenu kožu koristili kao odjevni predmet, ali i kao obuću
omatajući je oko stopala. S obzirom na to da je koža počela ubrzo trunuti,
ljudi su morali pronaći rješenje kako sačuvati njene vrijednosti. Sušenje kože
bilo je tek privremeno rješenje jer bi koža ovim postupkom bila vrlo neudoban
materijal kojeg bi karakterizirala tvrdoća i hrapavost. Samim sušenjem se nisu
mogli dobiti dobri rezultati jer se s vremenom uvidjelo da koža mora biti
mekanija, podatnija. Najprije se za omekšavanje kože upotrebljavala mast koja je
i ujedno štitila od močenja, dok bi pravi pomak bila biljna smjesa čiji se sadržaj
sastojao od vode, lišća i kore drveća čiji je glavni sastojak tanin. Ovaj
postupak se smatra prvom metodom štavljenja. U suvremene metode pripada anorgansko
štavljenje kao i kombinirano štavljenje pri čemu se primjenjuju prednosti obiju
vrsta štavljenja kako bi se postigao bolji učinak [1].
Upotrebom
raznih anorganskih tvari potrebna je dodatna pažnja zbog toga što neke od njih
imaju štetan i toksičan utjecaj na okoliš. Vrlo je važno redovito provoditi
kontrolu procesa štavljenja anorganskim sredstvima kako bi se izbjegle
eventualne greške koje nastaju tokom procesa, ali ponajprije kako bi se
izbjeglo štetno djelovanje na ljude i okoliš [1].
Niz
normi u području zaštite okoliša ISO 14000 [2] bave se upravo upravljanjem i
gospodarenjem okoliša. Zahvaljujući djelatnosti normizacije u području zaštite
okoliša propisane su serije normi kako bi se izbjegao ili barem smanjio utjecaj
štetnih tvari, pa tako i šesterovalentnog kroma, na okoliš i ljudsko zdravlje.
Jedna od tih normi je i EN 14602:2004 [3] koja se primjenjuje u području
proizvodnje obuće te služi kao metoda ispitivanja za procjenu/ocjenu ekoloških
kriterija [4]. Primjenom normi povećati će se povjerenje kupaca, smanjiti broj
incidenata, uštedjeti energija i materijalni resursi, trajno zadovoljiti zakonska
regulativa.
Poseban
naglasak se stavlja na graničnu vrijednost šesterovalentnog kroma u proizvodima
izrađenim od kože kao i uvjetima u kojima je materijal ili pak gotovi proizvod ispitani zbog njegovog štetnog djelovanja na okoliš i čovjeka, što je dodatno
pojašnjeno u ovom radu.
9.)
ZAKLJUČAK
Štavljenje je
najznačajniji tehnološki proces obrade kože te kao takav ima veliko značenje za
dobivanje brojnih svojstava kože. Kvaliteta uštavljene kože ovisit će o mnogo
čimbenika, među kojima je i sredstvo štavljenja. Kako se postupkom kromnog
štavljenja dobivaju izvrsne karakteristike koža, ono se vrlo često primjenjuje.
Stoga je krom redoviti pratioc procesa štavljenja. Poznato je da je trovalentni
krom kojim se provodi štavljenje relativno netoksičan, dok šesteovalentni krom
uzrokuje oštećenje na koži i u dišnim organima te je dokazano njegovo
kancerogeno djelovanje na pluća. Zbog svoje štetnosti na zdravlje čovjeka i okoliš,
procese štavljenja je potrebno voditi tako da uz minimalne koncentracije kroma
u procesu dođe do zadovoljavajućih učinaka štavljenja. Stoga je od izuzetne
važnosti pratiti koncentraciju iona kroma kako u koži tako i u otpadnin vodama
nakon štavljenja. Kontrola sadržaja iona kroma sastavni je dio tehnološkog
procesa štavljenja ali i obaveza prema zakonskoj regulativi. Norme za
ispitivanje sadržaja kroma točno definiraju granične vrijednosti koje postaju
opasne za čovjeka kao i okoliš. Ukoliko se ispitivanjima dokaže prisutnost
šesterovalentnog kroma u uzorcima kože u koncentraciju većoj od 10 mg/kg, takav
proizvod nije sukladan normi te se smatra da povećana koncentracija Cr(VI) može
dovesti do negativnih učinaka na zdravlje čovjeka kao i okoliš, naročito
ukoliko se čvrsti otpad od ostataka kože neadekvatno zbrinjava. Iz svega
navedenoga vidljivo je da je neophodna karakterizacija iona kroma u procesima
štavljenja kromom.
U ovome radu nije se
mogao odrediti sadržaj kroma u uzorku 1. zbog intenzivno crno obojene otopine
dok je u uzorku 2. sadržaj kroma bio veći (23 mg/kg) od propisane maksimmalno
dozvoljene koncentracije. Sadržaj kroma u uzorku 1. mogao bi se odrediti u
otopini nakon ekstrakcije u fosfatnom puferu, pH vrijednosti 8, tek nakom
ekstrakcije čvstom fazom kako bi se uklonilo bojilo.
Nema komentara:
Objavi komentar